Sažetak najvažnijih poruka sa ESC kongresa u Minhenu za pacijente i njihove porodice
Ordinacija dr Mačkić sumira najvažnije novosti ESC 2026: srčana slabost, kardiološka rehabilitacija, zaštita srca i bubrega te nova definicija infarkta.
| U jednoj rečenici: novi dokumenti pomjeraju fokus ka ranijem otkrivanju bolesti, jednostavnijem razvrstavanju srčane slabosti, zaštiti srca i bubrega kao povezane cjeline, obaveznoj rehabilitaciji i preciznijem objašnjenju uzroka infarkta miokarda. |
Na godišnjem kongresu Evropskog udruženja kardiologa (ESC), održanom u Minhenu od 28. do 31. avgusta 2026. godine, predstavljena su tri nova dokumenta kliničkih smjernica i Peta univerzalna definicija infarkta miokarda. Riječ je o preporukama koje će neposredno uticati na svakodnevnu procjenu i liječenje velikog broja pacijenata – od osoba koje još nemaju simptome, ali imaju povećan rizik, do bolesnika nakon infarkta, sa srčanom slabošću ili istovremenom bolešću srca i bubrega.
Zajednička nit svih dokumenata je jasna: ne čekati uznapredovalu bolest, već rizik prepoznati ranije, liječenje započeti pravovremeno i pacijenta uključiti u donošenje odluka.
1. Srčana slabost: jednostavnija klasifikacija i ranije liječenje
Nove ESC smjernice za srčanu slabost uvode pristup kroz stadijume bolesti – od osoba sa faktorima rizika, preko pretkliničkih promjena na srcu, do simptomatske i uznapredovale srčane slabosti. Time prevencija dobija jednaku važnost kao liječenje već razvijene bolesti. Visok krvni pritisak, šećerna bolest, gojaznost, bolest koronarnih arterija, bolest bubrega i poremećaji srčanog ritma više se ne posmatraju samo kao prateća stanja, nego kao mjesta na kojima treba djelovati prije nego što se pojave gušenje, otoci i zamaranje.
Dvije grupe prema ejekcionoj frakciji
Dosadašnja podjela na srčanu slabost sa sniženom, blago sniženom i očuvanom ejekcionom frakcijom pojednostavljena je. Smjernice sada razlikuju srčanu slabost sa ejekcionom frakcijom lijeve komore manjom od 50% i srčanu slabost sa ejekcionom frakcijom od 50% ili većom. Razlog je praktičan: pacijenti u ranijoj „srednjoj“ grupi često imaju slične mehanizme bolesti i korist od terapije kao pacijenti sa sniženom funkcijom srca.
Važno je naglasiti da uredna ejekciona frakcija ne isključuje srčanu slabost. Dijagnoza se postavlja povezivanjem simptoma i znakova sa nalazima ehokardiografije, natriuretskih peptida, elektrokardiograma i drugih testova. Parametri poput dijastolne funkcije, veličine lijeve pretkomore i miokardijalnog strain-a mogu pomoći da se poremećaj prepozna ranije.
Nova terminologija terapije
Umjesto ne uvijek preciznog izraza „terapija prema smjernicama“, uvedene su tri jasnije kategorije: osnovna medikamentozna terapija sa najčvršćim dokazima, dodatna medikamentozna terapija za određene grupe ili simptome te interventna terapija koja uključuje uređaje i zahvate. Ovakva podjela treba da olakša individualizaciju liječenja i njegovo brzo prilagođavanje novim dokazima.
Među istaknutim promjenama su snažnije preporuke za antagoniste mineralokortikoidnih receptora kod hronične srčane slabosti nezavisno od ejekcione frakcije, kao i mogućnost primjene semaglutida ili tirzepatida kod odabranih pacijenata sa očuvanom ejekcionom frakcijom i gojaznošću. Unaprijeđene su i preporuke za pojedine dodatne lijekove, mehaničku potporu cirkulaciji i katetersko liječenje mitralne regurgitacije. Izbor terapije ipak uvijek zavisi od kliničke slike, krvnog pritiska, funkcije bubrega, kalijuma i drugih bolesti.
| Šta to znači za pacijenta? Kontrole nisu važne samo kada se pojave tegobe. Pravovremeno mjerenje pritiska, laboratorijska procjena, EKG i ehokardiografija mogu otkriti rizik ili početne promjene prije razvoja uznapredovale srčane slabosti. |
2. Kardiološka rehabilitacija postaje sastavni dio liječenja
ESC je prvi put objavio zasebne, sveobuhvatne smjernice posvećene kardiološkoj rehabilitaciji. To je važna poruka: oporavak nakon infarkta, operacije ili pogoršanja srčane bolesti ne završava otpustom iz bolnice niti propisivanjem lijekova.
Kvalitetan program rehabilitacije vodi multidisciplinarni tim i obuhvata individualno doziranu fizičku aktivnost, kontrolu faktora rizika, pravilnu upotrebu terapije, nutritivne savjete, prestanak pušenja, psihološku podršku i plan povratka svakodnevnim obavezama. Cilj nije samo bolja kondicija, već manje novih događaja, veća sigurnost, povratak samostalnosti i bolji kvalitet života.
Rehabilitacija se preporučuje nakon infarkta i kod srčane slabosti, a koristi mogu imati i pacijenti sa atrijalnom fibrilacijom, urođenim srčanim manama, nakon zamjene srčanog zaliska te osobe liječene onkološkom terapijom koja može oštetiti srce. Za odabrane pacijente moguće su i kućne, digitalno podržane forme sa udaljenim praćenjem i telekonsultacijama.
| Ključna poruka: rehabilitacija nije dodatak liječenju, već dio terapije. Program mora biti prilagođen stanju, sposobnostima, ciljevima i životnim okolnostima svake osobe. |
3. Srce i bubrezi moraju se procjenjivati zajedno
Prve ESC smjernice posebno posvećene istovremenoj kardiovaskularnoj i hroničnoj bubrežnoj bolesti razvijene su u saradnji sa Evropskim nefrološkim udruženjem. One naglašavaju da bolest srca može ubrzati oštećenje bubrega, a hronična bubrežna bolest značajno povećava rizik od srčane slabosti, infarkta, aritmija, moždanog udara i iznenadne smrti.
Praktični okvir nazvan STAMP on CKD obuhvata skrining, procjenu i razvrstavanje rizika, rano djelovanje na rizik, prilagođavanje kardiološkog liječenja te planiranje zdravstvene zaštite. Najvažnija promjena za svakodnevnu praksu jeste preporuka da se kod pacijenata sa kardiovaskularnom bolešću bubrezi procjenjuju i krvnim i urinarnim testom: procijenjenom glomerularnom filtracijom (eGFR) i odnosom albumina i kreatinina u urinu (UACR). Sam kreatinin nije uvijek dovoljan.
Smjernice podržavaju ranu primjenu dokazanih terapija koje istovremeno štite srce i bubrege, među kojima su inhibitori renin-angiotenzinskog sistema, SGLT2 inhibitori i terapija zasnovana na statinima, kada za njih postoje indikacije i kada su bezbjedni za konkretnog pacijenta. Takođe se naglašavaju prilagođavanje doza funkciji bubrega, praćenje elektrolita i saradnja kardiologa, nefrologa i porodičnog ljekara.
4. Nova definicija infarkta: važan je uzrok, a ne samo broj
Peta univerzalna definicija infarkta miokarda, zajednički dokument ESC-a, ACC-a, AHA i Svjetske federacije za srce, zamjenjuje raniju numeričku podjelu sa tri klinički razumljivije kategorije: primarni, sekundarni i proceduralno povezani infarkt miokarda.
Primarni infarkt nastaje zbog akutnog problema u koronarnoj arteriji – najčešće pucanja aterosklerotskog plaka, ali i spontane disekcije koronarne arterije, spazma ili tromba. Sekundarni infarkt nastaje kada potrebe srčanog mišića za kiseonikom premaše njegovu dopremu zbog drugog ozbiljnog stanja, kao što su izrazito ubrzan ritam, veoma visok ili nizak pritisak, anemija ili teška hipoksemija. Proceduralno povezani infarkt javlja se u vremenskoj vezi sa kardiološkim zahvatom ili operacijom.
Povišen troponin sam po sebi znači oštećenje srčanog mišića, ali nije automatski dokaz infarkta. Za dijagnozu infarkta potreban je odgovarajući porast ili pad troponina uz kliničke dokaze ishemije, kao što su tipični simptomi, promjene na EKG-u ili odgovarajući nalaz snimanja. Nova definicija uključuje polno specifične pragove troponina i podstiče korišćenje slikovnih metoda kako bi se razjasnio uzrok oštećenja.
| Zašto je ovo važno? Precizno imenovanje uzroka vodi preciznijem liječenju. Terapija primarnog infarkta zbog začepljene arterije nije ista kao liječenje sekundarnog infarkta izazvanog teškom anemijom, ubrzanim ritmom ili poremećajem krvnog pritiska. |
Šta povezuje sve nove smjernice?
Iako obrađuju različite teme, novi dokumenti šalju nekoliko zajedničkih poruka:
prevencija i rano otkrivanje bolesti moraju početi prije razvoja teških simptoma;
terapija se prilagođava fenotipu pacijenta, komorbiditetima i stvarnom mehanizmu bolesti;
srce, bubrezi, metabolizam, fizička sposobnost i mentalno zdravlje posmatraju se kao povezana cjelina;
rehabilitacija, edukacija i samokontrola imaju ravnopravno mjesto uz lijekove i procedure;
odluke se donose zajedno sa pacijentom, uz redovno praćenje koristi i bezbjednosti terapije.
Kada ne treba čekati redovnu kontrolu?
Hitnu medicinsku procjenu zahtijevaju nov ili jak bol i pritisak u grudima, iznenadno gušenje, hladan znoj, mučnina, gubitak svijesti, novonastala slabost jedne strane tijela ili naglo pogoršanje opšteg stanja. Kod poznate srčane slabosti treba se ranije javiti i zbog brzog porasta tjelesne mase, pojačanih otoka, gušenja u mirovanju ili potrebe za spavanjem na više jastuka.
Poruka Ordinacije dr Mačkić
Nove ESC smjernice ne mijenjaju samo nazive i tabele – one mijenjaju trenutak u kojem reagujemo. Najveću korist donose kada se individualni rizik prepozna rano, kada se dijagnoza potvrdi odgovarajućim testovima i kada se liječenje prati kroz vrijeme. Kardiološki pregled, EKG, savremena ehokardiografija, procjena bubrežne funkcije i albuminurije te ciljano laboratorijsko praćenje omogućavaju da se preporuke primijene na konkretnu osobu, a ne samo na dijagnozu.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti pregled niti individualni plan liječenja. Terapiju ne treba uvoditi, mijenjati ili prekidati bez konsultacije sa ljekarom.
Zvanični izvori
ESC: 2026 ESC Guidelines for the management of heart failure – https://www.escardio.org/guidelines/clinical-practice-guidelines/all-esc-practice-guidelines/heart-failure/
ESC: 2026 ESC Guidelines on Cardiac Rehabilitation – https://www.escardio.org/guidelines/clinical-practice-guidelines/all-esc-practice-guidelines/cardiac-rehabilitation/
ESC: 2026 ESC Guidelines for cardiovascular disease and chronic kidney disease – https://www.escardio.org/guidelines/clinical-practice-guidelines/all-esc-practice-guidelines/cvd-chronic-kidney-disease/
ESC: Fifth Universal Definition of Myocardial Infarction (2026) – https://www.escardio.org/guidelines/clinical-practice-guidelines/all-esc-practice-guidelines/fifth-universal-definition-myocardial-infarction/