Gojaznost je hronično, kompleksno i često progresivno stanje koje nastaje kao posljedica povećanog nakupljanja masnog tkiva, naročito visceralne masti. Danas se sve više posmatra kao hronična bolest, a ne samo kao pitanje izgleda, samodiscipline ili životnog stila. Evropska asocijacija za proučavanje gojaznosti naglašava da se gojaznost treba procjenjivati kroz ukupni zdravstveni rizik, prisustvo komplikacija i raspored masnog tkiva, a ne samo kroz broj kilograma.

Najčešće se koristi indeks tjelesne mase – BMI, koji se računa kao tjelesna masa u kilogramima podijeljena kvadratom visine u metrima. Prekomjerna tjelesna masa se definiše kao BMI 25–29,9 kg/m², dok se gojaznost definiše kao BMI ≥30 kg/m². Ipak, BMI nije savršen pokazatelj jer ne razlikuje masno tkivo od mišićne mase i ne pokazuje raspored masti. Zato su važni i obim struka, odnos struk/visina, laboratorijski nalazi, krvni pritisak, šećer, masnoće u krvi i ukupni kardiometabolički rizik.

Zašto je gojaznost opasna?

Gojaznost značajno povećava rizik za razvoj brojnih bolesti. Povezana je sa arterijskom hipertenzijom, šećernom bolešću tipa 2, poremećajem masnoća u krvi, masnom jetrom, opstruktivnom sleep apnejom, osteoartritisom, bolestima žučne kese, infertilitetom i određenim vrstama malignih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija posebno ističe povezanost gojaznosti sa kardiovaskularnim bolestima, moždanim udarom, dijabetesom tipa 2, bolestima zglobova i nekim karcinomima.

Sa kardiološkog aspekta, gojaznost je jedan od najvažnijih faktora rizika. Ona povećava vjerovatnoću nastanka povišenog krvnog pritiska, koronarne bolesti, srčane slabosti, atrijalne fibrilacije i iznenadnog pogoršanja već postojećih srčanih bolesti. ESC klinički konsenzus o gojaznosti i kardiovaskularnim bolestima naglašava da je gojaznost značajan i potencijalno promjenjiv faktor kardiovaskularnog rizika.

Važno je znati da i umjeren gubitak tjelesne mase može donijeti značajnu korist. Smanjenje tjelesne mase za 5–10% može poboljšati krvni pritisak, glikemiju, lipidni status, opterećenje zglobova, kvalitet sna i ukupni osjećaj energije. Cilj liječenja nije samo “manji broj na vagi”, nego smanjenje rizika i poboljšanje zdravlja.

Kako pristupiti liječenju gojaznosti?

Liječenje gojaznosti treba biti individualno, stručno vođeno i dugoročno. Kratkoročne dijete često daju privremene rezultate, ali bez promjene navika, praćenja i podrške često dolazi do ponovnog dobijanja kilograma. Savremeni pristup uključuje nekoliko nivoa terapije.

1. Promjena životnih navika

Osnova terapije je pravilna ishrana, povećanje fizičke aktivnosti, kvalitetan san i rad na ponašajnim obrascima. Ne postoji jedna idealna dijeta za sve pacijente. Najvažnije je da plan ishrane bude održiv, nutritivno kvalitetan i prilagođen pacijentu.

U praksi se najčešće preporučuje:

• umjeren kalorijski deficit,
• više povrća, mahunarki, integralnih žitarica i proteina,
• smanjenje unosa šećera, zaslađenih pića, alkohola i visokoprerađene hrane,
• redovna fizička aktivnost,
• vježbe snage radi očuvanja mišićne mase,
• dovoljno sna i kontrola stresa.

Kod pacijenata sa srčanim bolestima fizička aktivnost treba biti prilagođena stanju srca, krvnom pritisku, simptomima i terapiji.

2. Medicinska procjena prije terapije

Prije započinjanja liječenja važno je procijeniti da li postoje komplikacije gojaznosti. To najčešće uključuje mjerenje krvnog pritiska, EKG, laboratorijske nalaze, glukozu/HbA1c, lipidni status, jetrene enzime, funkciju bubrega, TSH, procjenu rizika za sleep apneju, kao i kardiološku obradu kod pacijenata sa simptomima ili poznatim srčanim bolestima.

Kod nekih pacijenata gojaznost može biti povezana sa lijekovima, endokrinološkim poremećajima, smanjenom fizičkom aktivnošću zbog drugih bolesti, poremećajem sna ili psihološkim faktorima. Zato je važno da se pacijent ne posmatra samo kroz težinu, nego kroz cijeli zdravstveni kontekst.

3. Lijekovi za liječenje gojaznosti

Danas postoje lijekovi koji mogu pomoći u liječenju gojaznosti, ali oni nisu zamjena za promjenu životnih navika. Koriste se kao dodatak pravilnoj ishrani, fizičkoj aktivnosti i medicinskom praćenju. Prema savremenim preporukama, farmakološka terapija se najčešće razmatra kod osoba sa BMI ≥30 kg/m² ili kod osoba sa BMI ≥27 kg/m² uz prisustvo komplikacija kao što su hipertenzija, dijabetes, dislipidemija, sleep apneja ili kardiovaskularna bolest.

Među dostupnim opcijama u Evropi nalaze se:

Orlistat – lijek koji smanjuje apsorpciju masti u crijevima. Može biti koristan kod dijela pacijenata, ali često izaziva gastrointestinalne tegobe.

Naltrekson/bupropion – kombinacija koja djeluje na apetit i nagradne centre u mozgu. Koristi se uz dijetu i fizičku aktivnost kod odraslih sa gojaznošću ili prekomjernom težinom uz komplikacije. Nije pogodan za sve pacijente i zahtijeva pažljivu procjenu, posebno kod povišenog pritiska, neuroloških i psihijatrijskih stanja.

Liraglutid – GLP-1 receptor agonist koji se daje jednom dnevno. Djeluje tako što smanjuje apetit, produžava osjećaj sitosti i pomaže kontroli tjelesne mase. Prema EMA indikaciji, koristi se uz redukovanu kalorijsku ishranu i povećanu fizičku aktivnost kod odraslih sa BMI ≥30 kg/m² ili BMI ≥27 kg/m² uz komplikacije.

Semaglutid – GLP-1 receptor agonist koji se daje jednom sedmično. Spada među najefikasnije farmakološke opcije za liječenje gojaznosti. Indikovan je kao dodatak ishrani i fizičkoj aktivnosti kod osoba sa gojaznošću ili prekomjernom težinom uz komorbiditete. U SELECT studiji semaglutid je pokazao i smanjenje velikih kardiovaskularnih događaja kod osoba sa prekomjernom težinom ili gojaznošću i već postojećom kardiovaskularnom bolešću, bez dijabetesa.

Tirzepatid – lijek koji djeluje preko GIP i GLP-1 receptora i daje se jednom sedmično. U studijama je pokazao značajan efekat na redukciju tjelesne mase kod osoba sa gojaznošću ili prekomjernom težinom uz komorbiditete. Prema EMA podacima, u kombinaciji sa dijetom i fizičkom aktivnošću dovodio je do prosječnog smanjenja tjelesne mase od najmanje 15%, zavisno od doze, u poređenju sa oko 3% kod placeba.

Ovi lijekovi mogu imati neželjene efekte, najčešće mučninu, povraćanje, zatvor, proliv, nadimanje i smanjen apetit. Potrebno je pratiti i moguće probleme sa žučnom kesom, pankreasom, dehidracijom, gubitkom mišićne mase i interakcijama sa drugim lijekovima. Terapija se ne smije započinjati samostalno, posebno ne preparatima kupljenim preko neprovjerenih internet izvora.

4. Endoskopske i hirurške metode

Kod pacijenata sa težim stepenom gojaznosti ili izraženim komplikacijama, može se razmatrati metabolička/bariatrijska hirurgija. Najčešće procedure su sleeve gastrektomija i gastrični bypass. Prema savremenim ASMBS/IFSO smjernicama, metabolička i bariatrijska hirurgija se preporučuje kod osoba sa BMI >35 kg/m², bez obzira na prisustvo ili težinu komorbiditeta, a može se razmatrati i kod osoba sa BMI 30–34,9 kg/m² kada postoji metabolička bolest.

Hirurgija nije “lakši put”, nego ozbiljna terapijska opcija koja zahtijeva pažljivu procjenu, pripremu i dugoročno praćenje. Nakon operacije potrebno je redovno kontrolisati nutritivni status, vitamine, minerale, tjelesnu kompoziciju i pridružene bolesti.

Zaključak

Gojaznost je ozbiljno medicinsko stanje koje povećava rizik za bolesti srca, dijabetes, moždani udar, sleep apneju, bolesti zglobova i određene maligne bolesti. Dobra vijest je da se gojaznost može liječiti. Danas imamo više terapijskih mogućnosti nego ranije: strukturisanu promjenu životnih navika, savremene lijekove, endoskopske i hirurške metode.

Najbolji rezultati se postižu kada se liječenje vodi individualno, uz medicinsku procjenu, realne ciljeve i dugoročno praćenje. Cilj nije samo gubitak kilograma, nego smanjenje zdravstvenog rizika, bolja funkcionalnost, bolji kvalitet života i zaštita srca.

Ordinacija Dr Mačkić pruža individualan pristup procjeni kardiometaboličkog rizika, sa posebnim fokusom na prevenciju, kardiološku obradu i savremeno vođenje pacijenata sa gojaznošću i pridruženim faktorima rizika. Takođe u Ordinaciji Dr Mačkić je dostupna i konsultacija nutricionoste Dr Almira Azabagića.

Reference

1. Busetto, L., Dicker, D., Frühbeck, G. et al. (2024) ‘A new framework for the diagnosis, staging and management of obesity in adults’, Nature Medicine, 30, pp. 2395–2399. doi: 10.1038/s41591-024-03095-3. 
2. Eisenberg, D., Shikora, S.A., Aarts, E. et al. (2022) ‘2022 American Society for Metabolic and Bariatric Surgery and International Federation for the Surgery of Obesity and Metabolic Disorders: Indications for metabolic and bariatric surgery’, Surgery for Obesity and Related Diseases, 18(12), pp. 1345–1356. doi: 10.1016/j.soard.2022.08.013. 
3. European Medicines Agency (n.d.) Mounjaro: European public assessment report. Available at: EMA website. Accessed: 9 July 2026. 
4. European Medicines Agency (n.d.) Mysimba: European public assessment report. Available at: EMA website. Accessed: 9 July 2026. 
5. European Medicines Agency (n.d.) Saxenda: European public assessment report. Available at: EMA website. Accessed: 9 July 2026. 
6. European Medicines Agency (n.d.) Wegovy: European public assessment report. Available at: EMA website. Accessed: 9 July 2026. 
7. European Medicines Agency (n.d.) Xenical: European public assessment report. Available at: EMA website. Accessed: 9 July 2026. 
8. Koskinas, K.C., Van Craenenbroeck, E.M., Antoniades, C. et al. (2024) ‘Obesity and cardiovascular disease: an ESC clinical consensus statement’, European Heart Journal, 45(38), pp. 4063–4098. doi: 10.1093/eurheartj/ehae508. 
9. Lincoff, A.M. et al. (2023) ‘Semaglutide and cardiovascular outcomes in obesity without diabetes’, The New England Journal of Medicine, 389(24), pp. 2221–2232. doi: 10.1056/NEJMoa2307563. 
10. National Institute for Health and Care Excellence (2026) Overweight and obesity management. NICE guideline NG246. London: NICE. Available at: NICE website. Accessed: 9 July 2026. 
11. World Health Organization (2025) Obesity and overweight. Geneva: World Health Organization. Available at: WHO website. Accessed: 9 July 2026.